Umirali su pevajući o slobodi
Srpske vojvode u Staroj
Srbiji i Makedoniji,
Jovan Stojković – vojvoda Babunski,
treći s desna u prvom redu
EKSKLUZIVNO:
ISTRAŽIVANjE O NASTANKU I ISTORIJI ČUVENE PESME ČETNIKA-KOMITA “СРПСКА МИ ТРУБА ЗАТРУБИ ВО ТОВА СЕЛО ДРЕНОВО”
- Stara srpska
pesma „Srpska mi truba zatrubi vo tova selo Drenovo” stara je 111 godina,
a pevala se posle pobeda četnika-komita u bitci u Drenovu 1907. godine i
od 1908. se peva sve do današnjih dana…
- Zbog ove pesme
poznate i po refrenu „Spremte se, spremte četnici” u posleratnoj Jugoslaviji
J. Broza se obavezno išlo u zatvor
- I melodija i
tekst „Srpska mi truba zatrubi”, sačuvani su zahvaljujući Negotincu
Dragiši M. Stojadinoviću, čuvenom četniku, poznatom snimatelju i fotografu.
- Pesma je
posvećena jednom od najčuvenijih srpskih vojvoda Jovanu Stojkoviću
Babunskom, učitelju i učesniku borbi u Drenovu
- Zbog svoje hrabrosti uživali su u svim vremenima
veliki ugled u narodu. Svoje žrtvovanje smatrali su za čast, a podvige za
dužnost.
Piše: Stevan Jovičić * (videti napomenu
priređivača)
Pesma „Srpska mi truba zatrubi vo tova selo Drenovo” sa stihom
„Sprem’te se, sprem’te četnici” traje u srpskom narodu više od jednog veka – tačno
111 godina prošlo je od završetka borbe između srpskih četnika i bugarskih
komita u selu Drenovu, u Skopskoj kazi, u današnjoj Makedoniji. Posle završene
borbe prvi put se čula ta pesma. O njenom nastanku dva učesnika dala su različite
podatke. Vojvoda Vasilije Trbić[1] navodi da su pesmu počeli da pevaju četnici
dok su se odmarali posle borbe u Drenovu, a da je hor predvodio Anđelko
Stanković, četnik iz Đevđelije[2].
Dragiša M. Stojadinović[3], koji je takođe učestvovao u borbi u Drenovu između ostalog je
napisao i deo koji se odnosi na nastanak pesme: „Na glas prvih pušaka koje zapucaše,
naš trubač u gornjem delu sela zasvira sam, bez ičijeg naređenja: Napred!
Paljba počinja! Ovaj trubni znak odjeknu preko malog sela i razli se niz doline
i bregove i izmešan sa hukom Topolke i Drenovske reke, izgubi se preko krševa
opominjući Bugare i meštane, da je ovo kolevka srpskih Nemanjića, rodno mesto
Kraljevića Marka, da je ovo zemlja srpska bila i da će srpska ostati.
Ko je tada mogao misliti da će se odjek ove trube godinama oriti
širom cele Srbije, a posle i Kraljevine Jugoslavije i da će postati simbol
borbe mnogih pokolenja. Tada je to tako prosto, jednostavno i obično bilo, da
smo se samo nasmejali trubaču, koji je svojom trubom hteo da prkosi Bugarima, a
seljake da uplaši i opomene da se ne šalimo. Pesmu Srpska
mi truba zatrubi, vo tova selo Drenovo sastavio je i ariju joj dao 1908.
godine četnik – kaluđer Jovan Grković-Gapon,Čovek koji je sačuvao stihove pesme:
istaknuti četnikDragiša M. Stojadinović, učesnik bitke u Drenovudok je četovao u veleškoj kazi (srezu). Tu pesmu Gapon je
otpevao celu na slavi Maćedonaca u Beogradu 1909. godine, odakle se posle
raznela kroz celu zemlju.”
Malo Nagoričane,
mesto pogibije sveštenika Jovana Grkovića Gapona, autora pesme
Mnogo godina kasnije Stojadinović se, prikupljajući
podatke o toj borbi, dopisivao sa svojim drugom iz četničkih dana, seoskim
vojvodom Petkom Tanevićem – Stankovićemiz
sela Bogomile. On mu je opisao kako je tekla borba, jer Stojadinović nije prisustvovao
pogibiji bugarskog vojvode Stevana Dimitrova, pošto je bio na položaju iznad
sela. Petko mu je potvrdio da se ne zna od čije je puške poginuo Dimitrov, a da
mu je glavu odsekao četnik Kone iz Prilepskih Drenovaca po naredbi vojvode
Jovana Babunskog. Kad mu je doneo glavu, četnik Dane iz Orešja rekao je da to
nije Stevan, Kone se vratio i odsekao glavu Stevanu, koju su posle nosili i
pokazivali po selima da je silnik mrtav. Borba na Drenovu izazvala je niz
diplomatskih napada na Srbiju. Potomci Petka Stankovića posle rata promenili su
ime u Tanevski i nastavili su da se dopisuju sa Stojadinovićem.”[4]Oba svedoka su u pravu, jer to su bili časni ljudi, heroji nacionalne
borbe za oslobođenje srpskog naroda i oslobodilačkih i odbrambenih ratova.
Opisom borbe u Drenovu vojvoda Vasilije Trbić detaljno se bavi u tekstu koji i
počinje stihovima pesme, a koji je objavio 1930. godine u časopisu Južni
pregled[5], kao i u svojim memoarima. On vidno
zapostavlja ulogu koju je u borbi imao vojvoda Jovan Stojković Babunski, a
pesma i pored pominjanja drugih učesnika u borbi, ipak je posvećena Babunskom i
po njemu je postala poznata.Ističemo:
bio je jedan od najslavnijih srpskih četnika, a posebno se istakao kada je sa
Tankosićem u prvoj noći Prvog svetskog rata odbranio Beograd .
Bio je poslednji srpski vojnik koji je napustio teritoriju Srbije, prilikom
povlačenja preko Albanije. Opis Trbićev o nastanku pesme u celini glasi: „Neki četnici,
posle ručka, dok sam ja razgovarao sa Arnautima, a Babunski spavao, naslonjen
glavom na jedan snop zelenog bukovog granja, odvojiše se u stranu. I dok sam
polako govorio sa Durmišom, iz mladih grla, u horu koji je predvodio Anđelko
Stanković, četnik iz Đevđelije, zaori se dotle nečuvena pesma ‘Srpska mi truba
zatrubi u tova selo Drenovo’.”
Vojvoda veleški, Vasilije Trbić, narodni
poslanik i istaknuti obaveštajac, učesnik bitke u Drenovu
O pesmi je samo to napisao, a isti je tekst
i u Memoarima, ali ni u jednom ni u drugom ne pominje da je
svirala truba. Malo je čudno da o tome ne piše više, pretpostavljam da je u
pitanju surevnjivost prema Babunskom, koji već u to vreme nije bio među
živima[6].
Za razliku od vojvode Trbića, Dragiša M.
Stojadinović pesmi posvećuje čitavo poglavlje u svome rukopisu i daje tekst
pesme u celini. Sa tim rukopisom bio je upoznat vojvoda Trbić i verovatno ga je
čitao, jer Stojadinović je nastavio da istražuje šta se sve dogodilo u borbi u
Drenovu i to na osnovu Trbićevog članka u Južnom pregledu.
Selo
Drenovo iz doba Balkanskih ratova
Ta borba je izazvala veliki interes u svetu
i Srbija je zbog nje imala niz diplomatskih komplikacija, a sam Dragiša to opisuje:
„Posle borbe na Drenovu iz Skoplja dođe nam pismo puno prekora i pretnje što se
nismo držali naredbe, već smo napali selo Drenovo. Poraz bugarske čete vojvode
Stevana Dimitrova i požar sela Drenova dao je Bugarskoj materijala za novu strašnu
uzbunu u celoj Evropi. Pašića su Velike Sile napale u Londonu i on se našao u
veoma nezgodnom položaju za odbranu. Pismo se završavalo pretnjom da će nam obustaviti
dalja izdržavanja i snabdevanje i da ćemo, čim se prebacimo u Srbiju biti uzeti
na odgovornost, ako odmah, bez ikakvog odlaganja, ne prekinemo svaku akciju i
povučemo se u planinu. Mesto pohvale za našu veliku pobedu u Drenovu, dobismo
grdnju i pretnju.”[7]
Selo Drenovo danas
Dragiša M. Stojadinović celoga života bio je vezan za dane
provedene u četovanju, uvek je bio uz svoje drugove. Do poslednjeg dana života
mislio je na njih, brinuo se da se sačuva sećanje na te junake i mučenike, koje
je sa velikom ljubavlju opisivao iznoseći njihove vrline i mane, jer uz njih se
borio u mnogim bitkama.Jedan od njegovih najboljih prijatelja bio je autor pesme,
istaknuti četnik Jovan Grković – Gapon, u monaštvu Jeremija, đakon niške i šabačke
episkopije, rodom iz Orahovca prizrenskog. Poginuo je u borbi na Kumanovu 1912.
godine zajedno sa vojvodom Doksimom Mihajlovićem, učiteljem iz
Galičnika, pri jurišu na Nikuljanski vis kod Čelopeka. Stojadinović je 1968.
godine, par meseci pre smrti, uputio pismo predsedniku opštine u Orahovcu, da
ga zamoli da jednoj ulici u gradu da ime njegovog druga Gapona.[8] Sukobi na Kosovu i Metohiji onemogućili
su me da saznam da li je jedna ulica u Orahovcu nazvana njegovim imenom.[9]Dragiša M. Stojadinović navodi da je pesma u
originalu glasila [10]:
СРПСКА МИ ТРУБА ЗАТРУБИ ВО ТОВА СЕЛО ДРЕНОВО
Српска ми
труба затруби во това село Дреново:
СпремЬте
се, спремЬте четници, силна ће борба да буде!
Најнапред
иде пред чета Јован Бабунски војвода.
За њим иде
пред чета Васил велешки војвода.
Викна, извикна
Бабунски: Дижите село оздола!
Дижите село
озгора! Тува је Стеван Димитров!
Извика Јован
Бабунски: Предај се море Стеване!
Jovan
Stojković Babunski u Solunu 1918
Dragiša M. Stojadinović[3], koji je takođe učestvovao u borbi u Drenovu između ostalog je napisao i deo koji se odnosi na nastanak pesme: „Na glas prvih pušaka koje zapucaše, naš trubač u gornjem delu sela zasvira sam, bez ičijeg naređenja: Napred! Paljba počinja! Ovaj trubni znak odjeknu preko malog sela i razli se niz doline i bregove i izmešan sa hukom Topolke i Drenovske reke, izgubi se preko krševa opominjući Bugare i meštane, da je ovo kolevka srpskih Nemanjića, rodno mesto Kraljevića Marka, da je ovo zemlja srpska bila i da će srpska ostati.
Српска ми
труба затруби во това село Дреново:
СпремЬте
се, спремЬте четници, силна ће борба да буде!
Најнапред
иде пред чета Јован Бабунски војвода.
За њим иде
пред чета Васил велешки војвода.
Викна, извикна
Бабунски: Дижите село оздола!
Дижите село
озгора! Тува је Стеван Димитров!
Извика Јован
Бабунски: Предај се море Стеване!